052 214 054
info@kantinapula.com

Kantina u austro-ugarskoj vili Matijašević-Koch

Autor: Branko Perović
Kada se koncem 19. stoljeća počela uređivati bivša Piazza Verdi, sada Trg 1. svibnja i okolne zgrade, na njegovom južnom dijelu sagrađen je niz od triju izuzetno lijepih stambenih zgrada- vila, vlasnik treće, najjužnije bio je pulski liferant Matijašević. Početkom 20. st., zapadno od njih sagrađena monumentalna zgrada gradske tržnice, čime je uljepšan ovaj dio grada. Tako su se zgrade našle, s lijepim parkom ispred prve u nizu, po Pianta dela città di Pola 1905., između bivše Piazza-trga Verdi i ulice Via Campo Marzio, sada Flanatička, koja je polazila od bivše Piazza Port' Aurea, sada Portarata, južno do ulice via San Michelle, sada Preradovićeve. Bivša via Campo Marzio pod Italijom promijenila je ime u Emanuele Filiberto di Savoia, a kasnije 1939., ponovno dobila isto ime ali se nije protezala od bivše Piazza Port' Aurea nego od bivše Piazza Verdi.Treća, posljednja zgrada u nizu, na izuzetno atraktivnom mjestu gradskog središta, sada pod brojem 16, izvorno je pripadala obitelji Teodora Matijaševića. On je bio K. u. K. viši dočasnik provijant, specijaliziran za opskrbu hranom i spremišta hrane, tzv. Proviantmeister. Teodor je, po Baloti bio od onih dalmatinskih Hrvata koji su završili K. u. K. dočasničku školu u Šibeniku i u vrijeme aktivne mornaričke službe bavio se opskrbom hrane i drugim potrebama brodova i drugih mornaričkih postrojbi. Radeći te poslove Matijašević je, nakon umirovljenja, zadržao stare i uspostavio nove veze i dalje opskrbljivajući ratnu mornaricu zaradio dosta novca. Novac je ulagao u nekretnine i postao poznati pulski kućevlasnik. On je omogućio solidno školovanje svojoj kćeri Mariji i uključivanje u pulski društveni život, postajući poželjna udavača, jer je otac kćeri morao garantirati određen miraz. Uskoro se Marija upoznala i postala zaručnica i supruga K. u. K. pomorskog časnika Ćirila Metoda Koha (Ciril Method Koch), a nastanili se u tastovoj vili, u bivšoj via Campo Marzio.
Po podacima iz zemljišno-knjižnog ureda Općinskog suda u Puli, objekt je sagrađen 1889. godine kao jednokatnica s visokim prizemljem i potkrovljem i lijepo uređenim nevelikim vrtom oko zgrade. Vila je raspolagala s pet stanova, svaki s oko 70 četvornih metara, te stambenim potkrovljem od 119 kvadrata, ukupne površine 328 četvornih metara. Sada je, kao i većina preostalih vila iz ovog razdoblja, u vrlo derutnom stanju, te je prava sreća da se našao kupac koji će je dovesti u normalno stanje. Zgraduje od nekoliko postojećih vlasnika 2003. kupila pulska obitelj Otočan. U kući je stanovala sve do 1918. godine obitelj Marije i Ćirila Metoda Koha, Slovenca, po Marine Almanachu 1918., rođenog 1874, a ime je dobio po slavenskim prosvjetiteljima. U austrougarsku ratnu mornaricu stupio je 1892., i imao značajnu ulogu u pulskim povijesnim događajima 1918. godine, kada se raspala Austro-Ugarska. Koh nije završio K. u. K. Pomorsku akademiju na Rijeci, u Kriegsmarine stupio je nakon završetka tečaja za pomorske aspirante zbog potrebe za pomorskim časnicima. U tijeku službe završio je tada modernu torpedno-minsku specijalizaciju, a 1910., povjereno mu je zapovjedništvo nad novom torpliljarkom Drache, kasnije T-13 od 200 tona, građenoj 1907-09., u seriji od 15 brodova. Zapovjednik razarača Zadar postao je 1913., da bi nakon toga bio promaknut u čin kapetana korvete. Tijekom I. svjetskog rata sudjelovao je u rijetkim akcijama koje su brodovi izvodili iz glavne ratne luke Pula i pri tome pokazao zavidnu stručnost i hrabrost.
Da nije aktivno sudjelovao u događajima oko sloma Austro-Ugarske, Metod Koh bio bi povijesno nepoznata osoba, kao i većina iz njegova naraštaja. Kao djelatni K. u. K. časnik, kapetan fregate-fregatten kapitanea, kao i brojni domaći Hrvati i Slovenci, shvatio je da će se nakon ratnog poraza Austro-Ugarska raspasti,te kako bi ovaj dio Istre trebao pripasti novoutemeljenoj Državi SHS. Aktivno je, po Čulinoviću, sudjelovao u korištenju nezadovoljstva mornara raznih nacionalnosti na pulskim brodovima, koji su ga birali za svoga predstavnika na pregovorima s još uvijek službenom stranom Horthyja. U isto vrijeme dogovarao je s predstavnicima pulskog Mjesnog odbora Narodnog vijeća Države SHS da ga imenuju zapovjednikom Lučkog admiraliteta, što mu je i uspjelo dekretom od 2. studenog 1918. godine. Nakon potapanja bojnog broda Viribus Unitis i pogibije tadašnjeg zapovjednika flote, kapetana linijskog broda Janka Vukovića Podkapelskog, imao je značajnu ulogu u predstojećim događajima oko predaje Pule, flote i tvrđave talijanskoj mornarici, kao članu pobjedničke koalicije sila Antante. Kontraadmiral Ćiril Metod Koh, po Vasiljeviću, bio je posljednji časnik Države SHS koji je 24. XI. spustio hrvatsku zastavu na jahti Lakroma, a sadanassvojim stožerom napustio je Pulu 28. studenog 1918., otputovao u Zagreb, a zatim u Beograd. Bio je u grupi onih bivših K. u. K. časnika ratne mornarice koji su sudjelovali u nastajanju mornarice Kraljevine SHS i u njoj u činu viceadmirala igrao značajnu ulogu sve do umirovljenja slaveći 31 XI. 1918. kao dan stvaranja kraljevske mornarice. Vrijedno je ovu lijepu kuću urediti, proglasiti povijesnim i zaštićenim spomenikom Pule i odgovarajuće je označiti vraćajući izgubljenu memoriju gradu. Ona simbolizira graditeljsko naslijeđe, uspon hrvatske obitelji Matijašević u K. u. K. doba i značajnu ulogu njegovog zeta Metoda Koha u vrijeme raspada Austro-Ugarske u Puli.